Forum

Poštovani,

Hvala Vam za predavanje. Slažem se sa Vama da naglašavanje suprotnosti i “negativnog identiteta” treba ustupiti mjesto izgradnji “pozitivnog identiteta” koji otvara mogućnosti mirne koegzistencije. Kada je riječ o potencijalnoj pozitivnoj političkoj ulozi religije i proturječnoj situaciji, s obzirom na lokalni kontekst, u kojoj su religije sa univerzalističkim porukama i porukama mira partikularizirane i “etnicizirane” i tako stavljene u službu isticanja razlike, da li i na koji način religija može, prema Vašem mišljenju, biti vraćena svojoj autentičnoj misiji i pomoći izgradnji zajedničkog identiteta?

Srdačan pozdrav,
Selma Alispahić

Poštovani profesore Ćurak,

Hvala Vam na odgovoru. Ako se mir shvati kao stanje koje ne ukida konflikte, već samo nasilje kao sredstvo rješavanja konflikata, onda mislim da vječni mir nije nedostižan cilj niti utopija. Konflikti, razlike i suprotnosti nisu nešto negativno već radije upravo predstavljaju konstitutivni princip zbilje i identiteta, kao i uslov društvene promjene i progresa, i utoliko su nužni. Međutim, nasilje nije nužno i može biti prevladano, a u tome smatram da je najvažnija uloga obrazovanja i znanja, naročito humanističkog znanja. Na činjenicu da je danas manje ratova i nasilja općenito je ukazao i Steven Pinker, i mislim da ona pruža osnov za optimističan stav. Ipak, slažem se da izgradnja mira, u mjeri u kojoj je to zbiljski moguće, treba biti naš neposredni cilj koji je hitniji od odgovora na pitanje o logičkoj mogućnosti vječnog mira.

Lijep pozdrav,
Selma Alispahić

Poštovani profesore Ćurak,

Hvala Vam za poučno i inspirativno predavanje. Slažem se sa Vama da oni koji obrazuju za mir moraju biti lično i iskreno zainteresirani za mir. Mislim da svaki predavač, ukoliko uistinu želi oblikovati duhove i tako mijenjati i humanizirati svijet, treba iskreno i čvrsto vjerovati u to što govori, i svojim primjerom to potvrđivati, posebno kada je riječ o temi kao što je mir. Mislim da je Sokrat najbolji primjer takvog stava, on je upravo do samoga kraja živio ono čemu je učio mlade, bez straha je i unatoč nepovoljnim posljedicama ostao dosljedan vlastitim principima i vrijednostima.
Obično se misli da naučnici/nastavnici trebaju imati stav vrijednosne neutralnosti, ali kada je riječ o temama koje se tiču dobrobiti ljudi i društva smatram da moralni aspekt ne smije izostati. Naravno, ljudi različite stvari smatraju vrijednima i imaju pravo na to, međutim, pravilo kao što je Kantov kategorički imperativ koje ste spomenuli je upravo prikladna vodilja za onoga koji obrazuje za mir, budući da je samo formalno moralno pravilo koje nam ne govori ništa o sadržaju, već samo to da maksima našeg djelovanja treba biti takva da može biti dijelom opšteg zakonodavstva. Bez stava koji predodređuje nastojanja u smjeru općeg dobra, nauka i teorijsko znanje ostaju slijepi i mogu služiti i destruktivnim ciljevima.
Na kraju želim da se osvrnem na komentar kolegice Ane, tj. na dio koji se odnosi na monopol države nad nasiljem. Monopol države nad nasiljem, ukoliko se radi o pravnoj, a ne totalitatnoj državi, kao što ste napomenuli, upravo onemogućava da nasilje bude nasumična i nekontrolirana pojava za kojom posežu građani po vlastitom nahođenju. Država, kao umna tvorevina, je stoga instancija koja osigurava mir u društvu sankcioniranjem kršenja zakona i upotrebom nasilja u svrhu zaštite i dobrobiti građana.

Srdačan pozdrav,
Selma Alispahić

Poštovani predavači,

Hvala Vam za predavanja kojima ste podsjetili na to da su bit religija o kojima ste govorili mir i ljubav. Implikacija toga je da svi pokušaji da se nastojanja koja se služe nasiljem predstave kao religijski motivirana nisu drugo do upravo zloupotreba i nasilje nad smislom religije. Smatram da sistematsko proučavanje religija kao i predavanja koja, između ostalog, ukazuju na stav prihvatanja i poštovanja razlika sadržan u svetim knjigama,značajno obesnažuju spomenute pokušaje koji podrivaju mogućnosti mira.

Srdačan pozdrav,
Selma Alispahić

Poštovani,

Mislim da su Vaša predavanja kroz primjere uspjela ukazati na potencijal društvenih mreža za izgradnju mira. Također, slažem se sa Vama da su provjeravanje i kritički stav spram informacija koje svakodnevno konzumiramo nužnost u vremenu u kojem je većina informacija o svijetu oko nas medijski posredovana. Društvene mreže koje su omogućile da svako ima priliku da participira u informiranju su u određenom smislu uspjele uništiti monopol tradicionalnih medija i velikih medijskih korporacija i na taj način su demokratizirale praksu izvještavanja. Ipak, činjenica da svako može imati riječ i uticaj za posljedicu ima i hiperprodukciju besmislica i laži, što dovodi do opšte nepovjerljivosti i skepticizma. Na koji način, prema Vašem mišljenju, možemo osnažiti pozitivne i mirovne učinke društvenih mreža, a suzbiti negativne? Hvala Vam unaprijed na odgovoru.

Srdačan pozdrav,
Selma Alispahić

Poštovani,

Iako su mediji u savremenim demokratskim društvima u određenoj mjeri manje u službi nacionalističkih, političkih i ideoloških interesa, u odnosu na npr. ulogu medija u totalitarnim društvima, može li se smatrati da mediji imaju potencijal doprinosa izgradnji kulture mira ukoliko su vođeni ekonomskim interesima što se očituje kao težnja ka senzacionalizmu i povećanju gledanosti? Koje mjere možemo poduzeti kako bi osigurali potpunu autonomiju medija koja je, smatram, pretpostavka mogućnosti da medijsko izvjaštavanje bude poluga ostvarenja i promicanja mira?
Hvala Vam na unaprijed na odgovoru.

Srdačan pozdrav,
Selma Alispahić

Poštovana Aleksandra,

Kada je riječ o postizanju pozitivnih društvenih promjena posredstvom socijalnih pokreta, mislim da je povijesno bila bitna uloga revolucija koje su pomogle da se svijet humanizira i ljudi emancipiraju. Ukoliko je moguće mirnim i postepenim putem ostvariti cilj tada takvom načinu treba uvijek dati prednost, međutim, kada se ljudi mogu osloboditi degradirajućih i nečovječnih uslova i okolnosti samo putem upotrebe sile, tada možda treba ostaviti prostor za revolucije kao posljednje oružje čovjeka u borbi protiv eksploatacije, opresije, tiranije ili totalitarnog režima. Ipak, problem sa tim rješenjem je što upotreba bilo kojeg oblika nasilja perpetuira nasilje i u određenom smislu legitimizira upotrebu nasilja. Zanima ma Vaše mišljenje o tom problemu, tj. kada reformistički pristup nije u stanju da ostvari cilj pokreta, koja sredstva ljudima ostaju na raspolaganju?
Zahvaljujem se na odgovoru unaprijed.

Srdačan pozdrav,
Selma Alispahić

Poštovana profesorice,

U predavanjima ste govorili o važnosti javnog govorenja istine i moje pitanje se tiče upravo pojma “istine”. Hannah Arendt je pisala o svojstvu manipulabilnosti historijskih istina zbog toga što su kontingentne, za razliku od, primjerice, matematičkih istina koje su nužne. Kada postoji više verzija istine, na temelju kojih kriterija se može odlučiti njihovoj o ispravnosti ili pogrešnosti?

Zahvaljujem Vam se na predavanjima i odgovoru unaprijed.

Lijep pozdrav,
Selma Alispahić

Poštovani profesore,

Voljela bih da čujem Vaše mišljenje o jednom problemu koji se tiče tzv. “teorije pravednog rata”. Podržavam poziciju pacifizma i osobno mislim da nasilje nikada nije ispravan odgovor, iako se takav stav ponekad smatra nerealističnim i naivnim. Da li se u slučaju kada smo, primjerice, napadnuti ne trebamo braniti, odnosno, uzvratiti nasiljem? Da li nasilje ponekad može biti opravdano ili je jedini način da se mir trajno uspostavi u dosljednom pridržavanju principa nenasilja, čak iako to traži žrtvovanje?
Osim toga, u predavanjima ste govorili o čovjeku kao biću sposobnom za mir kao i za nasilje, smatrate li da je s obzirom na taj dualizam ljudske prirode moguće trajno društveno stanje u kojem bi jedan od tih aspekata bio eliminiran, odnosno, da li je moguće da nasilje čovjeka bude konačno potisnutno u mogućnost, ili je njegova artikulacija antropološka konstanta koju nikada nije moguće sasvim otkloniti?

Hvala Vam unaprijed, radujem se Vašem odgovoru.

Srdačan pozdrav,
Selma Alispahić