Bježimo iz dana u dan. Prokleto bježimo. Bježimo od problema kojima smo okruženi uzalud ne osvrćući se. Ne skupivši dovoljno snage da stanemo. Udahnemo duboko i dobro razmislimo? Kakve osobe treba neko da bude da bi konačno uspio napraviti neke promjene? Odgovor će biti kratak. Treba da bude sebična osoba.
Zvuči čudno i mnogima će zaparati uši i skrenuti pažnju. Pa zbog toga postavimo pitanje: zašto. Zašto čovjek mora biti sebično biće u svijetu u kojem živimo? Šta to znači biti sebičan? Opštepoznata deficija bi glasila: „ Egoist je osoba koja priznaje sebi više slobode nego drugim ljudima.“ Pokušajmo pogledati i razumjeti drugu stranu riječi sebičnost. Šta nam je u principu osnovni cilj i svrha u ovom životu? Cilj, nešto čemu trebamo težiti i nastojiti da mu budemo što bliži smo sami Mi. Čovjekov najveći cilj ujedno i predmet njegovo rada treba biti sam on. Kao živa bića skloni smo promjenama i nastojimo ih činiti iz dana u dan kako bi sebi i drugima oko nas omogućili prvenstveno bolji i ugodniji život. Uvidjevši sve probleme kojima smo okruženi sve je teže pronaći krivca jer ih je sudeći po svemu mnogo. No da li taj krivac neko iza zasjene koji planirano usporava naše korake ka boljem sutra ili ipak nismo spremni da pogledamo istini u lice odustajući od kukavičkog skrivanja? Odgovor je u drugom dijelu rečenice. Ne, kao kolektiv jednostavno nismo spremni da prihvatimo istinu i pogledamo je u oči da smo za sva dešavanja u našem dijelu zemlje krivi prvenstveno mi, pojedinci, građani i građanke ove države. “Istina nije za sve ljude, već samo za one koji je traže.” Kako bi okrenuli novi list i počeli pisati pozitivne priče moramo biti spremni da snosimo i dio odgovornosti kao preduslov za korak ka rješenjima. Već izgubljeni na pola puta, donekle usamljeni tražimo inspiraciju za ono što dolazi. Ono što treba da napravi preokret i doda malu boje u svijet sivila. “Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.” Ovdje se jasno vidi da velike promjene koje su okrenule tok historije upravo su krenula od pojedinca. Malog, sićušnog čovjeka koji je sjedio na uglu ulice sa idejom da jednog dana postane ono želi. Da bude najbolji, da učini da njegovi snovi dobiju sliku realnosti i samim tim mu donesu veliki stepen zadovoljstva. Da pokaže koliko je on SEBIČAN zato što se bori za sebe i svoje snove. Da pokaže drugima da svako ne treba da djeluje onako kako drugi žele već da pojedinac ima visok stepen samopoštovanja te postavi sebe i svoje ciljeve visoko tako da ih drugi ne mogu dotaći. Promjena samih nas kao i pogleda na naš život učiniće da tragovi vidnog nezadovoljstva postepeno nestaju. Zašto? Zato što građanin/ka analizirajući sebe i fokusirajući se na svoje prednosti i suštinske osobine koje se bitno razlikuju od ostalih uspjeti izdvojiti iz mase i krenuti ka putu izvora slobode i izvoru pozitivnih promjena. Kao takvi već zauzeti promjenama oko sebe predstavljamo dio pokreta. Onog pokreta koji će učiniti da mir postane ono čemu ćemo biti svakodnevno okruženi. Pokazujući interese i suštinske ciljeve kojima težimo i koji predstavljaju naš vid filozofije života mnogo lakše ćemo uvidjeti koje su to nama slične osobe sa kojima naše ideje možemo da dijelimo. Formirajući takvu grupu ljudi jasno dobijamo sliku pojedinca koji realizujući vlatite ciljeve pomaže ostvarivanju interesa grupe odnosno zajednice u kojoj živi. “Vi želite da izbjegnete bol. Mi želimo da ostvarimo sreću.” Svaki pokret sa sobom nosi određenu dozu rizika ali suštinski i krajni rezultat njega jeste sreća.
Mir i socijalni porketi treba da budu nešto što će krenuti od samih nas kao izvora novih ideja i novih promjena. To je dugotrajni proces koji se razvija u maloj sobi punoj ideja osobe koja neumorno vodi svoj sebični život.