Forum

Poštovani profesore,

hvala Vam na još jednom izlaganju! Bilo mi je jako zanimljivo učiti o nekom teorijskim okvirima vezanim za ovu temu, poput Lederachove piramide i civilizacijskog heksagona, ali me zanima više načina na koje možemo to ostvariti u praksi. Spominjali ste važnost učenja nenasilnih metoda odgovora na nasilje. Jedna metoda koja se meni osobno dopada jeste metoda nenasilne komunikacije koju je razvio američki psiholog Marshall Rosenberg. Imate li preporuke za još kakve metode ili vještine vezane za nenasilje i izgradnju mira?

Također vezano za civilizacijski heksagon, moram priznati da me je iznenadio cilj da država ima monopol nad nasiljem. Vjerojatno to ne bi bilo tako zastrašujuće kad bi živjeli u svijetu gdje su i drugi heksagonovi elementi bili ostvareni pa bi država bila zaista demokratska i pravna. Međutim i dalje mi cilj državnog monopola nad nasiljem ne zvuči savršeno (a koliko ja razumijem, ovaj teoretski model bi trebao oslikavati idealno stanje) jer monopol zvuči supresivno. Biste li mogli još malo pojasniti taj aspekt heksagona?

Hvala vam!
Srdačan pozdrav,
Ana

Poštovani gospodine Karamatiću,

hvala Vam na ovom izlaganju! Posebice sam cijenila Vaše komentare koji nas potiču da kritički razmišljamo o svemu što čitamo na društvenim mrežama i na internetu. Smatram da je sad, više nego ikad, potrebno dobro proučavati izvore informacija i promišljati o tome kojim izvorima možemo vjerovati a kojima ne, s obzirom na to da je i dalje bitno da se informiramo, ali to uradimo pravilno.

Hvala Vam i na izlaganju o ulozi medija u ratu i poslijeratnom periodu u Bosni i Hercegovini. Ta mi je tema veoma zanimljiva. Prošle godine sam položila predmet Mediji, rat i konflikt i u sklopu tog predmeta se zainteresirala za Galtungov koncept mirovnog novinarstva (peace journalism). Kakvo je Vaše mišljenje o tom novinarskom pristupu? Poznajete li novinare koji prakticiraju takav pristup u BiH? Koliki može biti njegov utjecaj naspram medija koji zagovaraju nacionalizam?

Hvala još jednom!
Ana Gvozdić

Poštovana profesorice Popov Momčinović,

hvala Vam na ovim predavanjima!

U prijašnjim studijama sam se također susrela s Arendtinim konceptima krivice i odgovornosti i smatram ih veoma korisnim jer vidim da je preuzimanje odgovornosti neophodno za društveni pomak. Često kažem da bih voljela da sam u osnovnoj školi učila o ratu onako kao što Nijemci uče o drugom svjetskom ratu i boli me što sam o zločinima u okolici mog grada (Mostara) saznala tek u muzejima koje sam svojevoljno posjetila, a ne ranije. U akademskom području se također susrećem s Njemačkom kao pozitivnim primjerom iz tranzicijske pravde. Smatram da je bitno prepoznati da se ni kod njih mjere tranzicijske pravde nisu sprovele odmah nakon konflikta. Naravno, kod nas je već prošlo 25 godina, no zanima me što mislite o ideji da je potrebno da prođe neko vrijekme dok dođemo do tog stadija? U isto vrijeme, razumijem da je “opasno” oslanjati se na ideju da samo treba pustiti vrijeme da uradi svoje i nipošto ne zagovaram da se ne suočavamo s prošlošću u međuvremenu.

Druga kritika koju često čujem je da možda procesi tranzicijske pravde u Njemačkoj nisu bili toliko uspješni s obzirom na rast AfD stranke u posljednih nekoliko godina. Smatrate li da ovaj porast desnice ukazuje na ograničenja efekta tranzicijske pravde ili pak ovaj fenomen trebamo proučavati u širem kontekstu rasta desnice u Europi i svijetu generalno?

Bilo mi je jako zanimljivo naučiti i o drugim kontekstima (poput Sjeverne Irske) i zaista cijenim što ste se potrudili naglasiti ulogu koju su žene igrale u mirovnim pokretima kad ste govorili o značajnim figurama iz ovog područja.

Hvala Vam još jednom!
Ana Gvozdić

Poštovana,

hvala Vam puno na ovim predavanjima! Bilo mi je jako zanimljivo učiti o društvenim pokretima.

Čitala sam nekoliko akademskih članaka koji polažu nadu u društvene pokrete u Bosni i Hercegovini jer u njima vide priliku da se svi građani Bosne i Hercegovine ujedine oko zajedničkih ciljeva bez obzira na etničku pripadnost. Što vi mislite o snazi društvenih pokreta po ovom pitanju? Čak i u slučajevima gdje se građani ujedine, smatrate li da te aktivnosti mogu doprinijeti dubljoj promjeni našeg društva vezanoj za podjele po etničkoj osnovi?

Hvala još jednom!
Ana Gvozdić

• Ovaj odgovor je promijenjen prije 4 godine, 7 mjeseci od strane  Ana Gvozdić.

Poštovani profesore,

hvala Vam na ovim predavanjima! Veoma sam zahvalna na tome što mi, mladi iz BiH, možemo učiti o ovim temama koje su jako bitne za naše društvo.

Kada ste govorili o ulogama civilnog društva i političkih aktera u procesu izgradnje mira, pitala sam se koja je uloga građana u tom procesu. U sljedećem predavanju ste pozvali sve nas na sopstvenu promjenu u obliku priznavanja zločina koji su se nažalost dogodili ’90ih. Ja bih voljela predložiti da također prepoznamo ulogu građana u izgradnji mira kroz našu ulogu glasača. Često se žalimo na nacionalističke stranke koje osnažuju kulturu nasilja u našoj državi, no i za njih netko glasa, a nažalost znamo i da mnogi mladi ne glasaju uopće. Ja, kao osoba iz Mostara, nažalost još uvijek nemam pravo da glasam na lokalnoj razini, no pozivam sve da promišljaju i o svom glasačkom pravu kao pravu koje im omogućuje da osnažuju kulturu mira.

Također sam se htjela osvrnuti na termin “civiliziranje konflikta” s tog predavanja. Brojni stranci koji su pisali o raspadu Jugoslavije su objasnili konflikt kao manifestaciju “drevnih mržnji” među narodima bivše Jugoslavije i kroz taj narativ ujedno obilježili narode s ovog područja kao manje civilizirane od “zapada”. Zbog ovog konteksta mi se ne dopada taj termin “civiliziranje konflikta”, jer kao da, koristeći taj termin, mi internaliziramo identitet koji su nam nabacili stranci koji ni ne razumiju što nam se zapravo dogodilo (čast izuzetcima). Razumijem da je bitno da smo upoznati s važnim terminima iz literature, ali htjela sam Vas upitati za Vaše mišljenje o korištenju tog termina u akademskom kontekstu koji sam opisala.

Hvala još jednom!
Ana Gvozdić

• Ovaj odgovor je promijenjen prije 4 godine, 7 mjeseci od strane  Ana Gvozdić.