Forum

Drage mirovnjakinje i mirovnjaci,

stojim vam na raspolaganju za sva vaša pitanja. Voljela bih čuti vaše komentare i diskusije.

Srdačno,
Elma Softić-Kaunitz

U ponedjeljak 24. aprila, lideri Srpske pravoslavne crkve, Katoličke crkve, Islamske zajednice i Jevrejske zajednice u BiH posjetili su mjesta stradanja Bošnjaka, Srba, i Hrvata tokom rata 1992-1995. i mjesto stradanja Jevreja tokom Holokausta u BiH. Molitvu na Kazanima predvodio je episkop Grigorije, u Križančevom Selu – kardinal Puljić, u Krušćici Igor Kožemjakin, hazan Jevrejske opštine u Sarajevu a na Korićanskim stijenama Husein ef. Smajić, zamjenik reisu-l-uleme. Svako prema svom običaju, vjerski poglavari i prisutni učesnici – vjerski službenici i vjernici sve četiri konfesije molili su se za duše žrtava i tako – prvi put u istoriji samostalne države Bosne i Hercegovine, svi zajedno poklonili se svakoj žrtvi i osudili svaki zločin.

Bio je to hrabar čin vjerskih lidera. Poduhvat koji ima svoju društvenu i političku težinu, ali, prije svega takav koji stavlja religiju u ulogu koja joj po njenoj biti pripada – ulogu graditeljice mira među ljudima i to na principu uvažavanja njihovih različitosti ali i osude zločina koji ljudi čine jedni prema drugima. Jevrejska religija zahtijeva od svakog pojedinca da svojim djelima pridonosi popravljanju svijeta (koncept tikkun olam). Bog je svijet stvorio u bogatstvu različitosti, a Tora je uputa kako da svaki od mnoštva elemenata koji ga čine cjelovitim ispuni svoju svrhu.Tek ispunjenje biti svakog od tih elemenata uspostavice mir. Molitva, empatija prema žrtvi i osuda zločina dobra su djela koja svijet čine boljim. Odlazak na mjesta stradanja potpuno je u skladu sa principom tikkun-olam i samim tim vodi ka popravljanju svijeta i ostvarenju mira u “svijetu koji će doći”

Sa prve tri zvijezde koje se ukazu na nebu veceras, pocece Sabat – najveći jevrejski praznik. Šabat je dan sjecanja na Stvaranje – to je dan odmora. U Tori je receno: “sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmog je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Jahve he šest dana stvarao, nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmog je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.” (Izl.20,11)

Šabat Šalom

Hvala Predraže i Armine.
predrag je potpuno u pravu kada kaže da “cilj susreta, dodira i dijaloga ne moze biti zivot jednih pored drugih vec jednih sa drugima”. Zivot jednih pored drugih – ili “suzivot”, kako je to u posljednjih nesto vise od 25 godina popularno reci (inace ova riječ nije bila u upotrebi prije kraja devedesetih odnosno prije nego sto je počelo definitivno i potpuno urusavanje jugoslvenskog drustva), ne moze ni biti predmet susreta i dijaloga jer sam pojam implicira odvojenost – paralelnost, dakle nepostojanje tacke dodira. Uostalom, iako paralelni svjetovi mozda postoje, paralelna društva u uslovima globalizacije nisu moguca cak ni unutar danasnjeg covjecanstva, a kamoli unutar tako malog geografskog područja kakvo je Zapadni Balkan naseljen grupama istog ili slicnog mentaliteta, jezika, istorije i svakako vrlo slicnih planova za buducnost koji se u nekim segmentima sukobljavaju. Cak i kada nam se cini da neke društvene grupe nemaju međusobno nikakvih dodira, moramo biti svjesni da se radi o cistom prividu a najjasniji i najeklatantniji primjer za to je aktuelna izbjeglička kriza.

Religija, s druge strane, moze biti povezujuci faktor, pogotovo kada govorimo o abrahamskim religijama, ali da bi iskoristila taj svoj potencijal i da bi odigrala ulogu spone medju ljudima i narodima, mora smoci snagu da se odupre manipulacijama političkih i drugih centara moci. Uloga religije, zadatak religijskih vodja i obaveza vjernika je da svojim svakodnevnim nastojanjima i djelima ucestvuju u “popravljanju” svijeta. U jevrejstvu govorimo o odgovornosti svakog pojedinca da ispravi ono što je u svijetu loše (tikkun olam koncept). Krajnji cilj ovakvog djelovanja je ostvarenje najviše težnje a to je – mir (“Olam Ha-ba” – “vrijeme koje će doći” zapravo predstavlja savršeni svijet u kojem ce svi ljudi zivjeti u miru). Upute za takvo djelovanje date su u Tori, pa se kaže da je Tora plan ili nacrt koji pruža uputu kako svijet, koji je Bog stvorio u bogatstvu različitosti, učiniti takvim da se svaki njegov dio / element razvija u svojoj svrhovitosti sve do ispunjenja svoje biti i funkcije. Zato se i kaže da je Tora data kako bi se svijetu donio mir.

Drage mirovnjakinje i mirovnjaci,

U okviru cjeline “Uloga religije u izgradnji mira” u četvrtak 10. novembra moći ćete pratiti predavanje o važnosti ideje mira u judaizmu. Pozivam vas da poslušate predavanje i, naravno, da date svoj komentar i da postavljate pitanja.

Uz srdačne pozdrave,
Elma Softić-Kaunitz