Skip to content

Definiranje čovječanstva

Piše: Elizabeth Hughes Jovanović, Foča

Ja sam stranac. A kada neko živi kao stranac postoji dvojnost koja postaje sastavni dio njegovog razumijevanja okruženja u kojem se nalazi. Kako biste nadvladali prirodnu želju da vidite svakoga oko sebe kao “njih” nasuprot “mene”, počinjete uokvirivati sve u kontekst koji vam omogućava da vidite sličnosti u razlikama. Počinjete uviđati da se ljudi ponašaju na sličan način bez obzira na to gdje žive. Ovom metodom uspjela sam uočiti obrasce sukoba koji postaje u mom vlastitom američkom društvu i u mom novom domu, Bosni i Hercegovini.

Rasna nejednakost je sveprisutan aspekt američke kulture i društva. To je složeno pitanje koje proizlazi i potiče ekonomske razlike među ljudima koji se (barem unutar slova zakona) smatraju jednakim građanima. Taj problem se nalazi u svim razinama društvenih normi i leži u “banalnosti” onoga što danas nazivamo “sistemski rasizam” i može izazvati snažne kontraverze i rasprave. Iz ljudske perspektive, nema opravdanja za nepravedan tretman bilo koje grupe građana. Čovječanstvo u cjelini, međutim, zauvijek stvara grupe pomoću kojih može definirati ideje „nas“ i „njih“. Ove se definicije mogu temeljiti na uvjerenjima ili neovisnim stavovima (političkim ili vjerskim) ili se mogu temeljiti na nekontroliranim vizualnim oznakama kao što su boja kože ili oblik očiju. Ovo je posebno apsurdan način razumijevanja bilo čega o bilo kome, ali prirodno dolazi do naših vizualno orijentiranih umova. S ovim definicijama sve nepoznate informacije su obilježene, kako tačne i vjerodostojne tako i one netačne. Na primjer, ako znamo da neka osoba pripada konzervativnoj političkoj organizaciji, možemo također pretpostaviti da se zalaže za strožije uvjete ulaska migranata. Ako imam negativan stav prema ljudima koji pripadaju toj organizaciji, mogu također pretpostaviti da je ta osoba agresivna, netrepljiva ili zagovornik nadmoćnih grupa. Naravno, sve ove pretpostavljene informacije mogu biti potpuno lažne, ali kako bismo osobu smjestili u određeni kontekst, pretpostavit ćemo sve što je povezano s tom definicijom.

Zbog složenog odnosa između naše ljudske želje da „definiramo“ ljude oko sebe i potrebe da se odredi jesu li oni „s nama“ ili „protiv“ nas, rasizam ili bilo koji oblik negativne percepcije mogu na destruktivan način utjecati na organizaciju društva u kojem živimo. Faktori koji su izvan svake ljudske kontrole imaju ideološki kontekst. Na primjer, uobičajeno rasno mišljenje o crnim Amerikancima je da su lijeni što ih čini siromašnima. Ovdje se kombiniraju dva potpuno neovisna faktora (boja kože i motivacija) kako bi se opravdao treći uvjet koji ipak ima statističku vezu (crne američke zajednice su siromašnije od onih iz skupina svjetlije puti). Rasistička definicija zamagljuje važniji problem: ekonomska nejednakost i njen odnos prema mogućnostima zapošljavanja. Lijenost nema veze sa bojom kože, ali se koristi za opravdanje sistemskog problema.

Jasno je da je najbolji način ispravljanja sistemskog rasizma definiranje ljudi, ne vizualnim oznakama, već kroz kvalitete njihovih osobnosti i njihovih djela. No, što je s diskriminacijom koja se temelji na vjerskim uvjerenjima? Religija u Sjedinjenim Američkim Državama smatra se osobnim izborom i ne nosi isti kontekst kao ovdje. U Bosni i Hercegovini većina ljudi izgleda slično, ali vrlo mali broj bi rekao da pripadaju jednoj zajednici. Vjerske definicije ovdje poprimaju etničku prirodu i tome se dodaju kvalitete koje su jednako lažne kao i one o kojima smo ranije govorili. Na primjer, za građane BiH pravoslavne vjeroispovijesti pretpostavlja se da su po etničkoj pripadnosti Srbi (iako bi mogli biti bilo što), a u negativnom kontekstu se pretpostavlja da su nasilni, agresivni i zlobni. No, okrenite se bilo kojoj drugoj vjerskoj skupini i pretpostavke su jednako grube. Katolici su označeni kao lukave “ustaše”; muslimani kao neobrazovani radikali. Takve definicije slabo opisuju stvarne razlike među tim vjerskim zajednicama i potpuno zanemaruju društvene i kulturne sličnosti. Ove definicije se temelje na omalovažavanju i strahu od “drugog”, a njihova svrha je stvoriti različite skupine “nas” i “njih”.

Ne želim reći da je razlikovanje grupa ili ljudi nužno negativno. To je nužno za osnovno razumijevanje kako se uklapate u društvo oko sebe. Definiramo sebe definiranjem drugih. Također bi bilo netačno zanemariti razlike koje postoje u našim društvima. Ponekad su te razlike abnormalne, poput velikih ekonomskih razlika, a ponekad su prirodne, poput vjerskih razlika. Problem s negativnim definicijama je u tome što one zamagljuju razlike koje su često posljedica nezdravih društvenih uvjeta. Siromaštvo nije posljedica rase, već nedostatka dostupnog zaposlenja. Nasilje nije posljedica teoloških pogleda, već straha. Bezličnim objašnjenjima tko smo “mi” i tko su “oni” odvlačimo sebi pažnju, dehumaniziramo stvarna pitanja i stvaramo generalizacije koje hrane prilično bezličnu perspektivu naših društava.

Takve generalizacije postaju ozbiljan problem kada pokušamo prilagoditi naša društva negativnim definicijama. Na primjer, u Sjedinjenim Američkim Državama, umjesto da pronalaze načine za promicanje industrije u područjima sklonim siromaštvu, ljudi vole praviti velike, vidjljive geste poput protesta, zabrane knjiga, prisilne preraspodjele ili stavljaju novac u ruke umjesto da ga troše na reforme ekonomske politike. Na kraju, ništa se nije promijenilo za ljude koji pate, ali većina nas se “osjeća bolje” i kaže da smo odradili dobar posao. U stvarnosti, samo smo odgodili novi društveni slom za dvadesetak godina. I ovdje ljudi vole praviti predstavu o vjerskim i političkim grafitima, vandalizmu ili tučnjavi bez razmatranja šireg konteksta takvih stvari. Možda bi vandalizam bio rjeđi da se policija potiče da istražuje i procesuira manje zločine. Ili se možda ljudi ne bi okrenuli vandalizmu, kad bi im bilo dopušteno izraziti svoju frustraciju političkom atmosferom na učinkovit način. Možda bi nasilni napadi bili rjeđi da ljudi nisu potaknuti da rješavaju svoje probleme šakama umjesto mozgom. Ali “možda” nije sigurno, a rješenja nikada nisu jednostavna. Uvijek je lakše zauzeti visoko mjesto i pokriti probleme s dehumanizirajućim perspektivama i blještavim “rezultatima”.

Čovječanstvo se mora definirati, izdvojiti i označiti. Bez ovih alata ne možemo se smjestiti u svoja društva niti razumjeti kako ona funkcioniraju. Međutim, čovječanstvo to ne mora činiti na tako destruktivan način. Znam da ću uvijek biti stranac. To je moja etiketa u ovom društvu i ja je razumijem. Govori mi o tome kako me drugi doživljavaju i pomaže mi razumjeti zašto na ljude oko sebe gledam onako kako gledam. U svom društvu imam i druge etikete koje utječu na moju ulogu u mojoj obitelji, zajednici i zemlji. Ove etikete nisu nužno destruktivne, ali ako se o meni naprave pogrešne pretpostavke, mogu utjecati na mene na negativan način. Ako možemo razlikovati štetne i korisne razlike, tada možemo prijeći izvan lažnih pretpostavki kako bismo bolje razumjeli čovječanstvo kako u cjelini tako i unutar konteksta naših društava.

  • Unesite aktivnu e-mail adresu, koja će biti vaše korisničko ime na sspb.ba.
×